• En Garde

    “Bolje je precijeniti protivnika nego ga podcijeniti.”

  • Discipline

    Mač
    Sablja
    Floret

  • Mačevanje

    Vještina
    Vojna tradicija
    Šport

IN MEMORIAM – ALEKSANDAR ANASTASOV

17.06.2020.

S tugom vas obavještavamo kako je jučer preminuo veliki prijatelj Hrvatskog mačevalačkoga saveza Aleksandar Anastasov (MKD) (1945.-2020.) koji će nam trajno ostati u sjećanju.

 

Odlazak prijatelja
Autor: Sanjin Kovačić 

Napustio nas je Aleksandar Anastasov – Saša za prijatelje. A tko mu nije bio prijatelj? Veliki sportaš, entuzijast, borac do kraja, a prije svega draga osoba. Uzor generacijama mačevalaca. Po svojoj upornosti, volji, ambiciji, znanju, rezultatima i najvažnije – uvijek „fair“ odnosu. Bio je uspješan u više sportova – isticao se u skijanju i kajaku, ali na prvo mjesto uvijek je stavljao mačevanje. Cijeli život glavno oružje bio mu je mač, nastupao je i u floretu, a konačno je kao veteran osvojio svjetsko prvenstvo u – sablji.

Okušao se kao međunarodni sudac, trener, organizator, jedno vrijeme bio je i predsjednik Mačevalačkog saveza Makedonije, ali uvijek se vraćao natjecanju.

Prvi put sam ga sreo na Kupu Beograda u maču, 1972. godine. Tada sam još bio junior. Danas je taj turnir FIE-satelit. Saša je bio nedodirljiv favorit – uvjerljivo je osvojio prvo mjesto. Ja sam bio četvrti i sa strahopoštovanjem sam pratio sve njegove borbe. Kasnije smo puno godina zajedno proveli u sastavu reprezentacije bivše države. On u maču, ja u floretu. Ponekad smo znali na natjecanjima izmijeniti uloge – on bi uzeo floret, a ja mač. Naš odnos bio je besprijekoran – više nego prijateljski. Ja sam ga poštovao kao starijeg kolegu, a on je cijenio moj entuzijazam.

Dramatične devedesete su nas na neko vrijeme razdvojile, ali smo se kasnije ponovo često sretali na međunarodnim natjecanjima u raznim ulogama. Uzlet veteranskog pokreta u svijetu mačevanja za Sašu je bio pun pogodak. Rijetko bi propustio koje natjecanje. Konačno je u Mariboru 2018. brojnim medaljama dodao i naslov svjetskog prvaka. Imao sam privilegiju svjedočiti mnogim njegovim veteranskim uspjesima, ali s druge strane piste – u tehničkom odboru.

Zadnju borbu, protiv bolesti – ipak je izgubio. Ali bolest na žalost ne igra po pravilima. U suprotnom, protiv Saše nikad ne bi imala šanse.

Saša, ostat ćeš trajno u našem sjećanju.